73 – (POD) SEĆANJA: BUJANOVAČKE AKTUELNOSTI

0
29611

Ono što se desi danas, sutra će već biti juče. Mnogo toga se dogodilo „juče“. Danas se sećamo nečega, nešto je izbledelo. Novinski tekstovi na požutelom listu mogu podsetiti na mnoga dešavanja iz naše ne tako davne prošlosti. Iz raznih oblasti života. Lepa, ali i ona koja to nisu. Ostao je trag. Neizbrisiv. Tek da se vidi  kakvi smo bili, šta smo postigli, šta smo rekli, jesmo li i koliko smo nostalgični… BuPress će narednih dana, nedelja i meseci objavljivati bez posebnog redosleda i selektiranja po oblastima i datumima, originalne tekstove koje su svetlost dana ugledale na stranicama uvaženih srpskih štampanih medija. Radi (pod) sećanja na „juče“…

Kasarna van grada

Zašto Albance iritira dogovorena izgradnja na brdu Cepotinu

Bujanovac – Kada su pre skoro dve godine pripdnici vojske (tada Jigoslavije) iseljavani iz adaptiranih objekata u Bujanovcu i Preševu, posle kontinuiranih zahteva albanskih političkih partija da im „mesto nije u gradovima, školskim i fabričkim objektima koje treba vratiti pravim vlasnicima i staviti u funkciju“ i odluke najviših državnih organa da se nakon postignutog dogovora takvim zahtevoma udovolji, čini se da nije bilo Srbina u ovim gradovima koji sve to nije prokomentarisao rečima – gotovo je, došlo je vreme da se selimo. No, ubrzo je kategorično potvrdjeno da će „vojska ovde biti sa narodom i da ga neće napustiti“, što je vratilo optimizam kod preostalih Srba.
UTISCI I PORUKE
Kako je vojska „izgubila“ svoje kasarne (u Bujanovcu je posle njenog izlaska objekat za nepunih desetak dana potpuno demoliran), rešenje je pronadjeno u nekim drugim neadekvatnim prostorima, gde su pripadnici vojske smešteni očekujući bolje sutra. Uprkos velikim teškoćama, savesno su izvršavali postavljene zadatke, ne manifestujući nikada javno da rade u skoro nenormalnim uslovima.
      U vreme njihovog iseljavanja ili premeštanja već je postojala ideja o izgradnji jednog sasvim novog i pristojnog objekta koji ne bi bio lociran ni u Bujanovcu ni u Preševu, već izmedju, na brdu Cepotinu. Izgradnja takvog objekta, koji jedni nazivaju vojna baza, drugi kasarna, a treći „Bondstil 2“, poodmakla je i u njemu bi do kraja godine, ako bude po planu završen, trebalo da se smesti oko 1.000 vojnika i policajaca združenih snaga bezbednosti.
      Ako su odluku o  iseljenju pripadnika vojske iz njihovih objekata u Bujanovcu i Preševu Srbi protumačili kao poziv na „odlazak sa juga prema severu“, izgradnju objekta „Cepotina“ albanski politički lideri tumače kao „najozbiljniju provokaciju nakon okončanja sukoba u preševskoj dolini“.
      U saopštenju albanskog Pokreta za demokratski progres, čiji je predsednik Jonuz Musliju, a jedan od najuticajnijih članova Sevdail Hiseni, aktuelni predsednik Skupštine opštine Bujanovac, upozorava se na to da se „u preševskoj dolini sprema vojni karantin“. Po mišljenju članova ovog pokreta, koji većinom čine bivši pripadnici „Oslobodilačke vojske Preševa, Medvedje i Bujanovca“, radi se o „političkom pritiscima koji imaju za cilj blokiranje demokratskog procesa, reforme društva i zaustavljanje procesa decentralizacije vlasti na lokalnom nivou. „Stalna koncentracija pripadnika raznih oružanih formacija u preševskoj dolini stvara utisak da se ovaj region stavlja pod vojni karantin“, navodi su članova PDP-a.
SVI SU BILI SAGLASNI
      I čelnici ostalih političkih partija Albanaca na ovim prostorima dele takvo mišljenje apostrofirajući da „izgradnjom vojne baze srpska strana želi da situaciju u regionu drži nestabilnom , da nije dobro u toj blizini graditi vojnu bazu, da se izgradnjom vojne baze srpska vlast vraća u prošlost“, čime su potvrdili poslovično jedinstvo i u ovakvim pitanjima.
      Mića Marković, član Koordinacionog tela za opštine Bujanovac, Preševo i Medvedja od njegovog formiranja, argumentima demantuje ovakve stavove albanskih političkih partija.
      – Još pre dve godine je postignut dogovor o izgradnji jedne ovakve kasarne na brdu Cepotinu, nekih pet kilometara s leve strane od Bujanovca prema makedonskoj granici. Tada su svi predstavnici albanske zajednice s tim bili upoznati i bili saglasni da taj objekat treba da se gradi. Poznato je da smo mi prošle godine iselili vojsku  iz Bujanovca i Preševa koja je sada smeštena u lošim uslovima što nije dobro. Novoizgradjeni objekat daleko izvan grada bi rešio smeštaj odredjenog broja pripadnika  vojske i MUP-a.
      Dakle, tada je vojska smetala u gradu, a sada smeta i pet kilometara izvan grada. Zašto-pita se Marković i dodaje da je to čudno ako se zna da pripadnici vojske i policije imaju jednak odnos prema svim gradjanima, bez obzira na to da li su u pitanju Albanci, Srbi, Romi ili neko četvrti, a multietnička policija, gde su Srbi i Albanci zajedno, funkcioniše bez ikakvih problema.
      – Ne vidim zašto bi neko danas imao nešto protiv dogovorene izgradnje jednog ovakvog objekta, čime se koliko-toliko poboljšavaju uslovi za rad pripadnika vojske i policije koji su, ponavljam, u funkciji zaštite svih gradjana na ovim prostorima i očuvanja mira – zaključio je Marković.

 „Politika“ –30. jun 2003.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here