A tek golovi „probuđenog“ Kristijana Zlatkovskog, jednog od ovogodišnjih BSK-ovih pojačanja. Za nepunih pet minuta postigao je tri gola i u potpunosti dotukao gostujući sastav. I kaznio njihovog trenera za riskantan potez da (za)igra „bez golmana“! U pokušaju da njegovi izabranici stignu do izjednačenja. Obe oštice mača dotakle su ga. I njegovu ekipu sastavljenu od vrlo kvalitetnih igrača, ali i pojedinaca sa „kratkim fitiljom“. Očigledno nenaviknuti na poraze, tačnije na periode kada se nađu u epizodnoj ulozi, pokušali su da pritiscima na sudije izbalansiraju ravnotežu na parketu. Nije im uspelo. Domaćin nije ponovio greške iz nekih ranijih utakmica. Nisu se domaći futsaleri ulovili u zamku upuštajući se u rasprave sa pojedincima iz protivničke ekipe, čak i onda kada su bili grubo faulirani! Ili sa sudijama, posle nekih pogrešnih odluka, kojih je, ruku na srce, bilo veoma malo. Štaviše, leskovački sudijski par je veoma autoritativno vodio ni malo laku utakmicu za suđenje! Pokazani žuti kartoni su bili sasvim opravdani, a ponašanje Milojkovića koji je posle dobijenog drugog žutog i automatski crvenog kartona, za svaku je osudu. Svoj izlazak je propratio sočnim psovkama upućenih sudijama, koji tako nešto nisu zaslužili. Kao ni korektni gledaoci na tribinama, među koje je došao da proprati ostatak utakmice…