U staro vreme, domaćica je u sud sa vodom u kojoj će kuvati i bojiti jaja, dodavala malo osvećene vodice iz vaskršnjeg posta. Na vatri vri voda s bojom (varzilom), u nju se spuštaju jaja koja bi trebalo ravnomerno da se oboje. Prvo obojeno jaje i danas se ostavlja na stranu do idućeg Vaskrsa i zove se “čuvarkuća”.
Pozdrav je bio uobičajen sve do Spasovdana. Kad se iz crkve vrate kući, domaćin pali sveću, uzima kadionicu i tamjan, okadi sve ukućane na molitvi, predaje mlađem kadionicu i ovaj kadi celu kuću. Ukoliko ne ume da otpeva vaskršnji tropar, naglas čita “Oče naš”. Posle zajedničke molitve ukućani ponovo jedni drugima čestitaju Vaskrs i sedaju za svečano postavljenu trpezu.
Na Vaskrs se prvo jedu kuvana vaskršnja jaje, pa tek onda ostalo jelo. Ako tog dana gost dođe u kuću, prvo se daruje farbanim jajetom, pa se onda poslužuje ostalom hranom i pićem.